Neris~

U ovom ledenom trenutku, pod nježno plavim nebom, kroz bijelinu čvrstog snijega, odmah tu blizu protrčao je krupan jelen, tata ga je vidio...a čuo je zvukove pušaka u daljini.

Ne znam, doista ne znam kakav je užitak u proganjanju te jadne životinje, koja se sad odvojila od svog krda i sumanuto trči samo iz jedinog razloga kojeg poznaje: iz želje da nastavi živjeti.

Bježi dušo moja.

Bježi samo, što dalje od moguće prijetnje koja tinja poput vatre smrti svagdje gdje su ljudi, bježi samo...neka hladnoća ne ukoći tvoju želju za životom...bježi kroz ovaj bijeli prostor, i neka te makar malo kore sa drveta zasiti, tek toliko da ti srce nastavi kucati, a vrelina daha nastavi biti para u zraku ledenom poput oštrice...ledenom poput empatije ljudi koji su te potjerali.

Ti samo bježi...i živi.